Viktorija-moj alter ego

Tu su, jedno preko puta drugog. Posle dve godine, opet na istom mestu. Vriska i histerican smeh koji su dopirali iz dvorista nisu uspeli da dostignu visinu decibela kao tisina koja je vladala medju njima. Pokusaj nastavka konverzacije bio je sam okidac njihovog odnosa. Glupa pitanja i podpitanja nisu uspevala da odrze dijalog. 

-"Imate jos pola sata, gospodjice Lidl."

- "U redu, potrudicu se da zavrsimo do tada."-odgovorila je gospodjica Lidl. Nadala se da ce ovo biti podsticaj da se razgovor nastavi. 

-"Slusaj, ne zelim da ti pravim probleme ovde. Izacices i razgovaracemo o svemu. Mnogo toga se promenilo od kada si ovde. Nadam se da me razumes."-rekao joj je.

-"Nema problema, razgovaracemo. Pa imamo svo vreme ovog sveta za to."-odgovorila je sa osmehom, iako je znala sta znaci njegov predlog koji je upravo usvojila.

Okrenuo se, mahnuo joj i izasao iz prostorije. Nije sacekao da mu uzvrati pozdrav. Da, ovaj razgovor je bio okidac. Ali je ovog puta ponestalo metaka. Osecala se povredjenom, ali nedovoljno za jedan metak. 

-"Ipak nije bilo potrebno ni pola sata?"-ponovo joj se obratila ista sestra od malopre.

-"Ipak"-odgovorila je sa osmehom. Okrenula se ka prozoru i nadlaktila se.

Stajala je nasmejana i gledala u dvoriste. Za razliku od ostalih dana, danas su joj prijali vriska i smrad pokosene trave koji je uglavnom gusio bilo koga ko bi se nasao u blizini.  Bila je odusevljena cvecem koje se uvijalo oko zidina. Osetila se kao da tu pripada. Ovog puta nije primila metak, kod nje se nalazilo oruzje. Svidela joj se slika ustanove posvecene lecenju nezne ljudske duse. Na toj slici stajala je kao pobednik.


mali uvod za pocetak...

Okolnosti su se tako potrefile, da mi se ne da raditi nista drugo osim biti sama sa sobom. Dug niz neprijatnih i teskih situacija povezanih na koncu uzastopnih godina stoji mi oko vrata i ne da mi da udahnem zivot punim plucima, iako sam u 21. godini. Jos uvek nisam pronasla svoj talenat, ali se nadam da ponekad umem da napisem "koju pametnu" za procitati i podeliti je sa nekim. Napravila sam ovaj blog (koji, btw, ni ne znam kako se koristi) u nadi da mozda ovde lezi moj "talenat". Tongue out Obzirom na to da ovo citaju ostali blogeri, nadam se da cu u narednom periodu mozda privuci neciju paznju ili, makar, smiriti samu sebe (sto mi je i bila osnovna ideja). 

 

Pozdrav svim blogerima, nemojte mi zameriti, nisam znala sta pametnije da napisem za pocetak (zaista sam nova u ovome i nemam pojma kako ovo funkcionise Laughing)!  Cool


Čestitamo

Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.